I'm not sure I entirely trust a computer with the mind of its own.
Roj Blake, dystopian future
“Blake’s 7” bila je znanstveno fantastična serija koju sam fanatično gledao kad sam bio mali. Danas bi taj cijeli show izgledao vrlo jeftino, gore nego StarTrek tog vremena, ali tada je više - manje odredio čime ću se baviti ostatak života.
Sedmorka iz imena serije se sastojala od šest ljudskih članova posade vanzemaljskog svemirskog broda “Liberator” te brodskog računala po imenu Zen, kao sedmog člana. Zen je bio govoreća umjetna inteligencija, mudar i logičan, sveznajući, lojalan posadi, ali vrlo ćudljiv i prijekog karaktera. Zen je bio moja prva slika o tome što je računalo, a sva računala koja sam potom sreo, čak i moćni Commodore 64, samo su bila blijedi usputni pokušaji, u iščekivanju onog pravog.
Ne takva kao Zen, ali ipak umjetna inteligencija se već u našim životima danas obilato koristi. Praćenje traka na cesti u automobilu, glasovno pretraživanje, predlaganje sadržaja od strane društvenih mreža i medijskih servisa - sve to spada u okvir kolegija koji se nekad na FER-u predavao pod nazivom “prepoznavanje uzoraka”, specijalizirana umjetna inteligencija. Ali sve te servise, makar koliko korisni i zadivljujući bili, većina ljudi doživljava ravnodušno i zdravo za gotovo. Većina ne razumije što oni uopće znače.
Ili bar nisu razumjeli, dok nije nastala “killer app”. Procesor prirodnog jezika ChatGPT je, u roku od dva mjeseca, dostigao sto milijuna aktivnih korisnika, znatno brže nego bilo koja druga aplikacija do sad, uključujući i sve društvene mreže. Iako se nikakva značajna tehnološka revolucija nije dogodila, chat je ipak baziran na algoritmu GPT3.5 koji je samo korak na putu sporog razvoja te tehnologije, ipak se nešto bitno prelomilo. Po prvi smo put dobili nešto slično Zenu iz davne TV serije. HAL-a iz “2001 Odiseje”, kompjuter Sport Billy-ja, računalo s makar prividom svijesti. Stvorili smo si možda budućeg gospodara iz Matrixa i Terminatora, superiornog po znanju i sposobnostima. ChatGPT je zaškakljao maštu svijeta baziranu na pop kulturi, i nema više nazad.
Nakon ChatGPT brzo je uslijedio Bing search baziran na istoj tehnologiji, još jači i bolji jer ne radi na bazi znanja skinutoj s interneta prije dvije godine, nego na aktualnim internet podacima, a ovih dana predstavljen je i znatno napredniji ChatGPT4. Googleovu verziju istog servisa sigurno nećemo dugo čekati. Svijet servisa za pretraživanje brzo se pretvara u svijet osobnih asistenata. Razgovor s prijateljem iz mobitela većini će postati svakodnevica, “naruči mi ovo”, “rezerviraj ulaznice”, “zakaži sastanak”... I tko zna do kud će to ići, ne samo u praktičnom nego i emotivnom životu. Možda će se i Replika, dosad najbolji pokušaj AI emotivnog partnera, pretvoriti u nešto puno sličnije osobnoj asistenci / ljubavnici iz filma “Her”. Lavina koja je krenula učinit će da će životi većine ljudi u zapadnom svijetu za deset godina biti neprepoznatljivi.
Međutim, postoji jedna “kvaka”. Svatko mudar zna da besplatan ručak ne postoji. Standardni upit u klasični internet pretraživač košta u resursima daleko ispod jednog centa. Upit u chat AI košta nekoliko desetaka centa, pa sve do jednog eura, najviše u udjelu procesora koji zauzima i u potrošnji energije. Ako znamo da Google izvrši oko 9 milijardi pretraživanja dnevno, trošak postaje opipljiv. Umjetna inteligencija vrlo intenzivno troši resurse i njenim ulaskom u svakodnevice ljudi potreba za računalnim resursima skočit će za dva reda veličine, otprilike kao kada je video postao dostupan online. ChatGPT pokazao je da potražnja postoji, sad više nema natrag.
A sva ta računala koja dolaze zadovoljiti AI potrebe moraju biti negdje. Na nekom mjestu na kojem mogu biti napajana energijom, hlađena i odakle mogu komunicirati. AI će napregnuti potrebu za resursa data centara do maksimuma, tražeći još veće, i jače, i brže i sigurnije. Digital Realty će ovaj val dočekati spreman.